Blog

SAMOPOUZDAN, UPORAN I ISTRAJAN NA POLJU OSTVARENJA SVOJIH CILJEVA

Mitar Đukanović je član Saveza slijepih Crne Gore. Rođen je i živi u Baru. Izvršni je direktor i osnivač NVO „Zlatna žica“, koja se bavi promocijom zdravih stilova života, principima pravilne ishrane, očuvanjem tradicionalnih vrijednosti i zanata, edukativnim radom sa OSI populacijom i zaštitom životne sredine.
Mitar je završio Srednju Poljoprivrednu školu u Baru, smjer Prehrambeni tehničar, a diplomirao je i završio master studije na Tehnološkom fakultetu, smjer prehrambena biotehnologija u Novom Sadu.
Ovom prilikom prenosimo njegova iskustva, koja je sa nama podijelio prilikom zapošljavanja, kao i prilikom osnivanja privatnog biznisa.

Zaposliosi: Pripravnički staž ste odradili u gradskoj pekari Primorka u Baru. Kakva su Vaša iskustva iz tog perioda i kako ste bili prihvaćeni od strane poslodavca i kolega u firmi, s obzirom na činjenicu da ste osoba oštećenog vida?
Mitar: Nosim veoma bogato iskustvo iz tog perioda, prije svega što sam radio u struci kao prehrambeni tehnolog. Tokom svog pripravničkog staža, imao sam kako pozitivna, tako i negativna iskustva, što je u suštini karakteristično za skoro svakog pripravnika i njegov prvi radni angažman. Firma u kojoj sam radio zahtijevala je odgovornost,pedantnost, posvećenost poslu i obavezama, u suštini to je karakteristično za sve firme koje se bave nekom vrstom proizvodnje , jer je to jedan kompletan proces koji mora da se organizuje i ispoštuje od samog početka pa do njegovog kraja. Takođe dodatno iskustvo sam stekao u međukolegijalnim odnosima i to je ono što se u školama ne uči već na licu mjesta. Gdje svako ima svoje zaduženje i radno mjesto i gdje se zna po poslovnoj hijerarhiji ko šta obavlja, a posebno kako motivisati radnika za obavljanje posla. Posao je bio veoma zahtjevan i radio se u tri smjene, mada poslodavac od mene nije zahtijevao dodatne radne angažmane, dijelom zbog toga što sam bio pripravnik a dijelom i zbog toga što sam osoba sa oštećenjem vida. Ali sam ja težio ka sopstvenom usavršavanju i radio sam svaki posao u želji da se dokažem i ostavim što bolji utisak kod poslodavca.

Zaposliosi: Koji su bili Vaši sljedeći radni angažmani poslije odrađenog pripravničkog staža i sa kojim izazovima ste se susrijetali u potrazi za poslom?
Mitar: Godinu i po dana sam bio u fazi aktivnog traženja posla. Bio sam na više razgovora za posao, ali bih ovom prilikom izdvoio jednu, ,„naizgled“ negativnu situaciju. Prilikom razgovora za posao u jednoj pekari u Podgorici, naišao sam na neinformisanost, nedostatak razumijevanja i nezainteresovanost poslodavca da zaposli osobu sa invaliditetom i pored toga što sam mu objasnio da postoje subvencije i drugi benefiti koje dobija od Države ukoliko zaposli osobu sa invaliditetom. Bio sam spreman da volontiram prvih mjesec dana, ali poslodavac nije imao dovoljno strpljenja za mene, uz obrazloženje da traži radnika koji bi se brže uklopio u radnu sredinu.

Zaposliosi: Pomenuto „naizgled“ negativno iskustvo Vas je ipak, na neki način, podstaklo da pokrenete svoj biznis, možete li nam reći nešto više o tome?
Mitar: U pravu ste... Upravo nakon toga, javila mi se ideja da pokrenem neki svoj privatni biznis. S obzirom na činjenicu da sam osoba oštećenog vida, smatrao sam da bi za mene bilo najbolje da pokrenem neki posao koji bih mogao samostalno da obavljam i uz pomoć svojih ruku.
Došao sam na ideju da to bude masaža i odmah sam počeo da se raspitujem za razne obuke, kako bih što prije dobio sertifikat i počeo sa realizacijom svoje ideje. Pošto sam već završio jedan fakultet za prehrambenog tehnologa, nijesam htio da opet prolazim kroz taj sistem obrazovanja, pa sam odlučio da završim školu za manuelnog tarapeuta u Beogradu, koja je trajala 6 mjeseci. Nakon toga sam odlučio da se vratim u Bar i počnem samostalno da radim. Za to sam iskoristio postojanje sopstvene nevladine organizacije i kroz djelatnost zdravi stilovi života da pružam usluge za njegu i masažu tijela.

Zaposliosi: Kako je protekao sami proces osnivanja Vaše NVO i koliko dugo ona već postoji?
Mitar: Organizacija postoji skoro 6 godina, a kada sam se odlučio za pokretanje sopstvenog biznisa prije nepune tri godine, morao sam da radim na reorganizaciji i regulisanju papirologije. Prvenstveno sam obavio izmjene i dopune u Statutu organizacije i zahtijevao odobrenje za to od nadležnog Ministarstva, zatim otvaranje pravnog računa u banci, pa zahtjev za registraciju i dobijanje šifre za obavljanje djelatnosti kod Centra privrednih subjekata, zatim odobrenje od Opštine.

Zaposliosi: Već ste naveli da ste upoznati sa subvencijama i benefitima koje poslodavac dobija ukoliko zaposli OSI, da li ostvarujete neka od prava i da li imate zaposlenih osoba u Organizaciji?
Mitar: Ostvarujem prava na subvenciju zarade i prava na učešće u finansiranju ličnih troškova asistenta u radu za lica sa invaliditetom i dobio sam bespovratna sredstva za prilagođavanje radnog mjesta. Prilikom preuzimanja i zapošljavanja u pomenutu NVO, morao sam da prođem kroz proces procjene radnih sposobnosti u Zavodu za zapošljavanje u Baru, radi odobravanja opremanja radnog mjesta adekvatnim pomagalima i uređajima za samostalan i efikasan rad.
U mom slučaju to je bio dugotrajan i po malo komplikovan proces, pa smatram da bi tu proceduru trebalo malo ubrzati i pojednostaviti kako bi njena svrha dobila na većoj efikasnosti. Jer mislim da je to jedan od razloga zašto poslodavci ne zapošljavaju osobe sa invaliditetom u većem broju.
Vratio bih se na iskustvo koje sam imao u pekari, u Podgorici, gdje poslodavac nije imao strpljenja da čeka opremanje radnog mjesta, koje bi trajalo više od godinu dana. Ja, kao poslodavac, bih u sličnom slučaju napravio ustupak i čekao opremanje radnog mjesta za OSI, ali sam sa druge strane siguran da velike firme i kompanije ne bi imale mnogo strpljenja da čekaju okončanje tog procesa, koji je u mom slučaju trajao dugo.
Što se tiče zaposlenih, u Organizaciji radimo ja i moj asistent u radu, koji inače obavlja administrativne poslove, a za knjigovodstvene i finansijske poslove honorarno angažujem računovođu na mjesečnom i godišnjem nivou.

Zaposliosi: Koja je Vaša poruka osobama sa invaliditetom koje traže posao?
Mitar: Najvažnije je biti uporan, istrajan u svojim ciljevima, boriti se i konstantno dokazivati svoje afinitete i vrijednosti, a samopouzdanje je sastavni dio svega toga.

Prilozi

slika2.jpg

Portal nudi informacije koje su od značaja za zapošljavanje osoba sa različitim vrstama invaliditeta. Kao organizacija, koja se primarno bavi osobama oštećenog vida, nismo željeli da portal bude posvećen samo gore pomenutima, već svim osobama sa invaliditetom u Crnoj Gori.

Korisni linkovi