Ove sedmice smo razgovarali sa profesorom muzičke kulture, gospodinom Ljubom Ćeranićem, koji iza sebe ima 10 godina radnog iskustva i posjeduje mnoga znanja iz oblasti muzike, kulture. On, takođe, govori nekoliko stranih jezika. Magistar je muzičke kulture i veliki zaljubljenik u putovanja. Kako sam kaže, obišao je cijelu Evropu, a i šire.
Zaposliosi: Možete li nam reći nešto više o sebi i samom procesu obrazovanja?
Ljubo: Prije svega ću vam reći na koji način sam izgubio vid. To se desilo kada sam imao 4 godine zbog jake upale oka koju, nažalost, nijesam uspio da saniram, jer sam kasno došao na VMA. Rezultat toga je potpuni gubitak vida na desnom oku.
Što se tiče mog obrazovanja, završio sam Osnovnu školu “Milija Nikčević“ u Nikšiću, a srednju u Školi za muziku i balet “Vasa Pavić“ u Podgorici. Muzičku akademiju sam završio u Sarajevu, dok sam magistarske studije završio u Bijeljini. Smatrajući da je prosječno znanje najbolje znanje, iskreno nijesam htio da mnogo učim i da se trudim. Tek od četvrte godine studija pokazujem svoj puni potencijal, što se kasnije na magistarskim studijama itekako odrazilo na moje rezultate. Moram još istaći da sam imao tu sreću u nesreći, da su me podučavali vrhunski i priznati profesori sa prostora bivše Jugoslavije, koji su uvijek tražili taj korak više. Zahvaljujući dobrom predznanju, koje sam stekao u Srednjoj muzičkoj školi, to mi je u mnogome pomoglo da uspješno završim studije i postanem to što sam danas.
Zaposliosi: Gdje ste odradili pripravnički staž i koji su bili Vaši sljedeći radni angažmani?
Ljubo: Kad sam završio fakultet, jedva sam čekao da se vratim u Crnu Goru, jer sam mislio da će sve da me čeka na „tacni“. Ali, to nije bilo tako! Jedan duži vremenski period nijesam bio radno angažovan u struci, pa sam radio svirke na raznoraznim manifestacijama i zabavama. Dešavalo se da me razni poslodavci zovu da radim kao zamjena, pošto je kadar za profesore muzičke kulture bio deficitaran. Bio sam spreman da prihvatim sve te ponude, ali kada bih im rekao da nemam odrađen pripravnički staž, uslijedio bi odgovor da me upravo zbog toga ne mogu angažovati. Nakon izvjesnog vremena, konačno sam dobio priliku da odradim pripravnički staž u Osnovnoj školi “Milija Nikčević“, gdje sam se i školovao.
Kada sam počeo sa radom, smatrao sam da je profesor muzičke kulture obavezan da svoj posao obavlja odgovorno, da prenese što je moguće više znanja svojim učenicima i da oni sa druge strane znaju bar osnovno iz predmeta koji predajem.
Poslije odrađenog pripravničkog staža, dobio sam poziv da radim na zamjeni u Osnovnoj školi “Braća Labudović“. U početku su mi produžavali ugovor na mjesec dana, sve dok nijesam dobio šansu od tadašnjeg direktora škole. Tu šansu sam iskoristio na najbolji mogući način i dobio ugovor na neodređeno vrijeme.
Zaposliosi: Kako ste bili prihvaćeni od strane kolega i učenika s obzirom na Vaše oštećenje vida?
Ljubo: Znate kako, bilo koja osoba od početka svog života kada se susretne sa ljudima i društvom generalno, a koja pritom ima neki invaliditet ili je drugačija od drugih, ne mogu reći baš da je diskriminisana, ali je svakako sklonjena u stranu. Na svu sreću, ja sam u Sarajevu naučio da se družim sa ljudima, da komuniciram sa njima, tako da mi je to mnogo pomoglo, prvenstveno u poslu. Na fakultetu se ne uči kako treba realizovati nastavu, kako se treba ophoditi prema kolegama i učenicima, sa tim se čovjek prosto rodi ili ne rodi. Jednostavno, treba izgraditi odnos sa njima, tako što ćete im biti prijatelj s jedne strane, a sa druge strane, treba postaviti neku granicu preko koje se ne smije ići. Što se mene lično tiče, veoma sam dobro prihvaćen i od strane kolega, i od strane učenika i mogu reći, da sam uspio da izgradim kvalitetan odnos sa svima.
Zaposliosi: Da li ste upoznati sa subvencijama koje država obezbjeđuje zaposlenim osobama sa invaliditetom?
Ljubo: Iskreno nijesam bio upoznat sa tim, jer sam sasvim slučajno ušao u cijelu tu priču. U novembru prošle godine sam dobio rješenje o procentu invaliditeta od Zavoda za zapošljavanje. Nedavno sam podnio zahtjev za opremanje radnog mjesta u kome sam tražio određena sredstva, kako bih na što bolji način unaprijedio i realizovao svoju nastavu i samim tim olakšao sebi, a učenicima dodatno približio gradivo.
Zaposliosi: Kakvo je Vaše mišljenje o zapošljavanju osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori?
Ljubo: Nijesam previše upućen, ali mogu da primjetim da osobe sa invaliditetom nijesu dovoljno zastupljene u bilo kojoj sferi poslovanja. Za sebe mogu da kažem da već dvije godine tražim promjenu radnog mjesta, ali konstantno nailazim na zid, bez obzira na moje reference i sva znanja koja sam godinama sticao. Mišljenja sam da je kod nas suštinski problem svijest kod ljudi, koji smatraju da ako osoba ima određeni invaliditet nije dovoljno kompetentna da obavi posao za koji je osposobljena.
Zaposliosi: Šta poručujete mladim osobama sa invaliditetom u Crnoj Gori?
Ljubo: Da budu uporni i da se ne uzdaju puno u obećanja. Savjetujem ih da napreduju i izgrađuju svoju ličnost, ne zbog drugih, već zbog sebe. smrtovnice
prodaja stanova
pik
smrtovnice avaz
blumen
horoskop
kalkulator online
knjige
cvijece
vicevi
Portal nudi informacije koje su od značaja za zapošljavanje osoba sa različitim vrstama invaliditeta. Kao organizacija, koja se primarno bavi osobama oštećenog vida, nismo željeli da portal bude posvećen samo gore pomenutima, već svim osobama sa invaliditetom u Crnoj Gori.prodaja stanova pik smrtovnice avaz blumen horoskop kalkulator online knjige cvijece vicevi
