Blog

BORBA ZA MLADE OSI I DRUŠTVO BEZ BARIJERA

Anđela Radovanović je programska menadžerka u Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore. Sa njom smo razgovarali o Udruženju, razlogu njegovog osnivanja, misiji, ciljevima. Osvrnuli smo se i na servise podrške koje pružaju osobama sa invaliditetom, kao i na projektne aktivnosti koje realizuju. Takođe, teme našeg razgovora bile su i politika zapošljavanja kao i uključenost OSI u kreiranju javnih politika i donošenju odluka.

Zaposliosi: Recite nam nešto više o samom Udruženju, njegovom osnivanju, misiji i ciljevima?

Anđela: Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore je nevladina organizacija koja je osnovana u oktobru 2001. godine. Posvećeni smo pružanju podrške, mogućnosti i programa za jačanje kapaciteta razvoja mladih sa invaliditetom, okupljamo osobe sa svim vrstama invaliditeta, odnosno u radu se vodimo disability principom, a takođe su dobrodošli svi ljudi koji svojim djelovanjem doprinose poboljšanju položaja osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori. U radu UMHCG vodimo se modelom pristupa invaliditetu zasnovanom na ljudskim pravima. Misija nam je da promovišemo i doprinosimo ravnopravnom položaju mladih sa svim vrstama invaliditeta kroz inicijative i aktivnosti za uspostavljanje zakonodavnog, obrazovnog, kulturnog i socijalnog okvira koji to omogućava, a naša vizija je ”Mladi sa invaliditetom bez barijera”.
Udruženje djeluje kroz 6 programa, a to su: program za obrazovanje i edukaciju, program za razvoj ljudskih resursa i zapošljavanje, pravni program i anti-diskriminacija, program za samostalni život sa potprogramom za pse vodiče i pomagače, program za pristupačnost i program za međunarodnu saradnju.

Zaposliosi: Bavite se raznim servisima podrške za osobe sa invaliditetom, da li nam možete reći nešto više o njima?

Anđela: Kao najvažniji servis podrške svakako moramo pomenuti studentsku savjetodavnu kancelariju koja je osnovana u okviru jednog “Tempus” projekta 2014. godine, mada je od samog svog nastanka Udruženje pružalo podršku studentima sa invaliditetom. Dakle, u početku rada bavili smo se isključivo studentima, da bismo kasnije proširili svoj djelokrug rada. Tako da su tu servisi besplatne pravne pomoći. Kroz program za obrazovanje i edukaciju, kojeg sam ranije pomenula, pružamo različite oblike podrške studentima sa invaliditetom, bilo da je to personalni asistent, asistent u nastavi, obezbjeđivanje literature u pristupačnim formatima, podrška prilikom upisa na fakultet, izbora fakulteta, podnošenja dokumentacije za konkurisanje za studentske kredite i stipendije itd. Takođe, jedini smo u Crnoj Gori koji osobama sa invaliditetom pružaju uslugu dostupnog i pristupačnog prevoza, doduše za sada samo u Podgorici. Imamo dva potpuno opremljena kombi vozila pristupačna za osobe sa invaliditetom i naši korisnici imaju mogućnost da na taj način dobijaju pristupačan prevoz, s obzirom da je pristupačnost javnog saobraćaja i dalje veliki problem kako u Podgorici, tako i u ostatku Crne Gore. Takođe, moram da pomenem da smo kroz projekat “Smart start“ započinjanjem socijalnog preduzetništva upravo se usmjerili na to da naša dva kombi vozila rentiramo, tako da će uskoro biti omogućena organizacija različitih tura po Crnoj Gori, prevoz na različite događaje, koncerte, izlete i naravno za turiste koji dolaze u Crnu Goru možemo obezbjediti pristupačan prevoz od i do aerodroma, kao i transfer do drugih gradova u Crnoj Gori.

Zaposliosi: Realizujete mnoge projektne aktivnosti i samim tim doprinosite afirmaciji osoba sa invaliditetom u različitim oblastima, na kojim poljima smatrate da je najpotrebnije raditi kako bi se osobe sa invaliditetom što više uključile u sve društvene tokove?

Anđela: Mišljenja sam da sve treba da počne od obrazovanja, od pitanja kvalitetnog obrazovanja za sve osobe sa invaliditetom, koje je inkluzivno i pristupačno. Takođe, tu su i različiti servisi podrške, zapošljavanje, a veoma važan segment je i učestvovanje osoba sa invaliditetom u procesima donošenja odluka.
Što se tiče projekata, trenutno radimo na projektu koji sprovodimo uz podršku Vlade Savezne republike Njemačke posredstvom njihove ambasade u Podgorici. To je projekat “Učestvovanje sa odlučivanjem“ kroz koji želimo da edukujemo studente prava, političkih nauka (socijalnog rada i novinarstva) bez obzira da li imaju invaliditet ili ne, o poštovanju dostojanstva osoba sa invaliditetom i poštovanjem njihovih prava. Naravno tu je značajan i projekat “Omladinska politika je moja politika“, gdje namjeravamo da kroz školu samostalnog života, radionice za mlade sa invaliditetom, radionice za omladinske radnike i druge aktivnosti, upoznamo kako mlade, tako i one koji rade sa njima o procesima učešća u donošenju odluka. Tako, očekujemo da će nakon toga mladi sa invaliditetom aktivnije da se uključuju, ne samo kroz organizacije osoba sa invaliditetom gdje su dominantno aktivni, već da budu aktivni i u drugim omladinskim organizacijama, studentskim parlamentima i slično.

Zaposliosi: Zaposleni u Udruženju su bili članovi radnih grupa za donošenje određenih Zakona, da li smatrate da su OSI dovoljno uključene u kreiranju javnih politika i donošenju odluka?

Anđela: Udruženje ima predstavnike u velikom broju radnih grupa. Ono što je činjenica jeste da smo učestvovali u donošenju mnogih zakona, a neke smo i sami inicirali. Čak smo imali slučajeve da su predstavnici naše organizacije sami kreirali prijedloge zakona koji su dalje usvajani i prolazili su kroz skupštinske procedure. Međutim, ono što je pomalo ružno iskustvo ili neka činjenica je da predstavnici organizacija osoba sa invaliditetom generalno nemaju baš mogućnost učestvovanja u donošenju odluka, odnosno iako su uključeni u te radne grupe, njihov broj je zanemarljiv u odnosu na predstavnike državnih vlasti i donosilaca odluka, tako da uglavnom naši prijedlozi prođu nezapaženo ili budu nadglasani, ili pak imamo te slučajeve samo formalnog učešća u nekim procesima.

Zaposliosi: Na koji način podstičete politiku zapošljavanja osoba sa invaliditetom i koliko imate zaposlenih OSI u Udruženju mladih sa hendikepom?

Anđela: Što se zapošljavanja tiče, UMHCG u okviru organizacije ima cijeli program za zapošljavanje i razvoj ljudskih resursa, tako da u okviru ovog programa sprovodimo niz aktivnosti kojima želimo da doprinosimo aktivnijem uključivanju osoba sa invaliditetom na tržištu rada. Tako sprovodimo projekte koji su usmjereni ka promociji zapošljavanja, na osnaživanju mladih sa invaliditetom da aktivno traže posao… Naravno, omogućavamo im različite prakse u okviru projekata. Moram napomenuti da su većina zaposlenih u Udruženju osobe sa invaliditetom, što je takođe jedan od pokazatelja da nam je do zapošljavanja zaista veoma stalo. Prošle godine smo u okviru jednog od projekata organizovali radnu praksu za troje mladih sa invaliditetom, koji su kod različitih poslodavaca tri mjeseca bili na praksi, a takođe ćemo u okviru projekata pod nazivom “Učestvovanje sa odlučivanjem” i “Saučesnici u ostvarivanju prava” , koje trenutno sprovodimo organizovati radnu praksu gdje ćemo za po pet mladih koji su bili polaznici naših škola i obuka omogućiti radnu praksu, a nadamo se da će i poslodavci uvidjeti važnost zapošljavanja osoba sa invaliditetom, sve benefite koje im može donijeti. Naravno, ne treba zapošljavati osobe sa invaliditetom zbog finansijskih benefita već zbog doprinosa koje oni mogu dati kolektivu, a i zbog toga što osobe sa invaliditetom treba zapošljavati na osnovu svojih kvalifikacija i radnih rezultata. Ono što je važno, jeste to da se mi nadamo da će kapaciteti naše organizacije biti unaprijeđeni u budućnosti i da ćemo imati prostora da zapošljavamo nove osobe sa invaliditetom, da im dajemo priliku koju smo negdje svi mi dobili kada smo došli u UMHCG, da učimo, napredujemo, upoznajemo nove ljude, rastemo kao osobe, razvijamo se na ličnom i profesionalnom planu.

Zaposliosi: Koliko ste kroz program zapošljavanja u komunikaciji sa poslodavcima i koliko su poslodavci zainteresovani da zaposle osobe sa invaliditetom?

Anđela: Nažalost, poslodavci su i dalje češće oni koji pristaju da plaćaju posebne doprinose u Fond, nego da zaposle osobu sa invaliditetom. Ono što mi radimo, jeste podizanje svijesti o sposobnostima OSI. Često se u poslednje vrijeme dešava da nam se poslodavci javljaju sa željom da zaposle osobu sa invaliditetom. Zatim Udruženje na osnovu baze podataka koju posjeduje preporučuje neke članove i sarađuje sa poslodavcima, a sve u cilju da se poveća broj zaposlenih osoba sa invaliditetom. Takođe, trudimo se da što više komuniciramo sa poslodavcima i organizujemo neke aktivnosti poput radionica, sastanaka itd.

Zaposliosi: Koliko OSI treba da budu upoznate sa zakonskim okvirom odnosno benefitima koje dobijaju kada se zaposle? Prvenstveno, mislimo na prilagođavanje radnog mjesta i asistenta u radu.

Anđela: Naravno da osobe sa invaliditetom treba da budu informisane zbog činjenice da su često informacije u nepristupačnim formatima. Mi smo još prije nekoliko godina izradili smjernice za ostvarivanje prava iz oblasti zapošljavanja koje su objavljene na našem portalu “disabilityinfo.me”. Mogu se preuzeti u pristupačnim formatima i moram istaći da su to upravo jedne od smjernica koje su najčešće preuzimane sa našeg portala.
Što se tiče ostalih smjernica, izradili smo i objavili smjernice iz oblasti socijalne i dječije zaštite koje se konkretno odnose na prava djece sa invaliditetom, tu su i smjernice o ostvarivanju prava na inkluzivno obrazovanje, uključivanje u obrazovni proces, dječiji dodatak, takođe o ostvarivanju prava na besplatnu stomatološku zaštitu, smjernice za ostvarivanje prava na seksualno i reproduktivno zdravlje i smjernice o ostvarivanju prava osoba sa invaliditetom iz oblasti saobraćaja.

Zaposliosi: Kako vidite trenutni položaj osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori?

Anđela: Trenutni položaj osoba sa invaliditetom, nažalost, još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou i predstoji nam ogroman put, da bi se zaista moglo reći da se prava osoba sa invaliditetom poštuju u svakom segmentu života. Ono što bi bilo važno jeste najprije usklađivanje zakonodavstva sa međunarodnim okvirima, a onda i dalja primjena tog zakonodavstva, kako ono ne bi ostajalo mrtvo slovo na papiru, jer nažalost, mi kada imamo dobra zakonska rješenja, njihova realizacija u praksi je često spora, kompleksna, opterećena brojnim administrativnim procedurama, tako da osobe sa invaliditetom najprije nemaju informaciju o ostvarivanju prava, a i susrijeću se sa brojnim barijerama u njihovom ostvarivanju i uživanju.

Zaposliosi: Šta biste poručili osobama sa invaliditetom koji su na nekoj prekretnici, odnosno na početku svog radnog angažmana?

Anđela: Najprije bih im poručila da se informišu o svojim pravima, da uvijek traže načine da svoja prava ostvaruju, a Udruženje je uvijek tu, na raspolaganju svima njima, da im pomogne u ostvarivanju prava kroz naše programe. Mi smo tu da ih informišemo, podržimo i podstaknemo da budu aktivniji u traženju posla, da se kasnije bore za svoja prava i da možda negdje to svoje iskustvo i životni put koji su prešli, podijele sa mlađima koji tek koračaju njihovim stopama i koji će se nesumnjivo susrijetati sa brojnim barijerama, sve do jednog dana dok naše društvo ne bude na većem nivou svijesti.
smrtovnice
prodaja stanova
pik
smrtovnice avaz
blumen
horoskop
kalkulator online
knjige
cvijece
vicevi

Prilozi