Blog

BITI UPORAN ZNAČI BITI USPJEŠAN

Tijana Ćup je žena koja živi svoj san i svestranost je njen zaštitni znak. Ona je praktičar transakcione analize (jednog od pravaca u psihoterapiji), a takođe radi i psihološko savjetovanje. Voli da pomaže ženama da budu samouvjerene, poštovane članice zajednice, da vole i poštuju sebe više i ostvaruju zdrave odnose sa onima koji su im važni.
Ima svoj You tube kanal preko koga savjetuje i podstiče članove društvene zajednice odnosno pojedince da porazmisle o svom životu, načinu na koji tretiraju sebe i o životu kakav vode, te da razmisle o tome da li zaslužuju bolje i kako to bolje mogu i ostvariti.
Veliki je zaljubljenik u argentinski tango i često putuje na tango festivale.

ZAPOSLIOSI: Možete li nam reći nešto više o sebi, svom djetinjstvu i samom procesu obrazovanja?

TIJANA: Ja sam imala veliku sreću da se rodim u porodici koja moje oštećenje vida nije smatrala preprekom. Tako sam ja odrasla ne razmišljajući o tome da imam nekakav invaliditet. Mislila sam: “Svako je drugačiji na svoj način. Evo na primjer, ja ne vidim dobro, drugi ima plavu kosu, a neko treći je visok ili nizak. I to je to. Mi smo samo različiti. “

Mnogo godina kasnije, kada sam po prvi put, nakon završenog fakulteta, počela tražiti posao, suočila sam se sa prvom diskriminacijom. Naime, jedan od uslova za konkurs za posao je bio da dostavim ljekarsko uvjerenje. Otišla sam u jednu medicinsku ustanovu i tu sam prvi i poslednji put čula rečenicu: “Ti nisi radno sposobna. Kako ćeš raditi, ti ništa ne vidiš?!“

Bila sam šokirana i van sebe od bijesa. Završila sam fakultet, iza sebe već imam radnog iskustva, a ovdje preda mnom stoji žena koja ne zna ništa o meni i tvrdi mi da nisam radno sposobna.

U nevjerici sam pozvala mamu da joj to kažem i tek tada, po prvi put saznala da nisam trebala biti primljena u redovno obrazovanje i da je moj tata ubijedio tadašnje zaposlenike da me ipak prime. Samo zahvaljujući njegovoj odlučnosti, ja sam završila redovno obrazovanje i nikad nisam odrasla u segregaciji, isključena iz zajednice.

ZAPOSLIOSI: Kako ste bili prihvaćeni tokom svog obrazovanja od strane vršnjaka bez invaliditeta i da li je invaliditet uticao na Vaše obrazovanje?

TIJANA: Bila sam više nego prihvaćena. Tada o tome nisam mnogo razmišljala, ali tokom osnovnog i srednjeg obrazovanja sam bila okružena četom malih personalnih asistenata koji su bili voljni da mi pomognu.

Od njih sam prepisivala ono što se nalazilo na školskoj tabli, čitali su mi sitnija slova u knjigama i opisivali zanimljivosti iz školskog dvorišta ili sa igrališta koji su bili dovoljno daleko da ih moje oko ne može uhvatiti.

Uvijek mi je bila draga strategija koju sam, kasnije, tokom studiranja razvila sa drugaricom. Iako se samostalno krećem, i dalje me čovjek mora “povući za rukav” da bih registrovala ko je upravo pored mene prošao.

Moja M. bi mi zato govorila: “Sad ćemo ovu osobu pozdraviti, pa ću ti poslije reći ko je to bio. “

ZAPOSLIOSI: Recite nam gdje ste odradili pripravnički staž i kakva iskustva nosite iz tog perioda?

TIJANA: Pripravnički sam odradila u Savezu slijepih Republike Srpske. Tada sam već, poslije ranije opisanog iskustva diskriminacije, bila članica Saveza i aktivno sam u okviru Gradske organizacije slijepih Banja Luka volontirala i uveliko radila na pripremi projektne dokumentacije za strane i domaće donatore.

Između ostalog, jednog dana sam zakucala i na vrata Saveza i predložila predsjedniku da pišemo prijedlog projekta. On je to prihvatio. Iako nam taj prijedlog projekta donator nije odobrio, moj angažman se isplatio. Uskoro potom sam dobila priliku da odradim pripravnički u Savezu.

I Savez i Gradska organizacija slijepih za mene su bili velika odskočna daska. Tu sam stekla neka prva znanja, koja su mi u kasnijem angažmanu u drugim NVO mnogo značila.

ZAPOSLIOSI: Nakon pripravničkog, možete li nam reći gdje ste započeli svoj prvi radni angažman?

TIJANA: Moje radno iskustvo je započelo mnogo godina prije pripravničkog. Od 18-te godine sam već radila u trgovini mojih roditelja i tu sam imala priliku biti i trgovac, i knjigovođa, a kasnije marketer u promociji putem društvenih mreža.

Kasnije sam bila saradnica na različitim projektima nekoliko nevladinih organizacija, bila uključena u rukovodeća tijela istih, i između ostalog, bila predsjednica omladinske organizacije Infopart.

Tu sam radila skoro sve što možete da zamislite: pripremala i implementirala projekte, rukovodila realizacijom istih, angažovala članove organizacije kroz sastanke i javne kampanje, zagovarala bolji položaj OSI kod predstavnika vlasti, javno u medijima predstavljala organizaciju, organizovala različite događaje, bavila se finansijama organizacije. Sve.

Ali nikako to nisam radila sama. U svemu su ravnopravno učestvovali i moji saradnici.

ZAPOSLIOSI: Otkud ideja da osnujete svoju konsalting agenciju?

TIJANA: Budući da sam odrasla u preduzetničkoj porodici, oduvijek sam sanjala da i ja jednog dana imam svoju firmu. I tek po dolasku u Novi Sad, želja mi se ispunila.

No vratimo se korak nazad. Radom u NVO-u sam došla do jednog važnog saznanja, a to je da kad uspiješ dotaći samo jednu osobu i promijeniti svijest samo jedne osobe, ne samo da ta osoba počinje mijenjati svoj život, nego počinje pozitivno uticati i na promjene u zajednici.

Ta misao me vratila mojoj staroj ljubavi - psihologiji.

Danas, radim upravo to. Psihološkim savjetovanjem i savjetovanjem za lični razvoj pomažem ženama da budu samouvjerene, poštovane članice zajednice, da vole i poštuju sebe više i ostvaruju zdrave odnose sa onima koji su im važni.

Kao rezultat toga, one mijenjaju svoje živote, ostvaruju lične i karijerne ciljeve, utiču pozitivno na porodicu i zajednicu i bivaju bolji primjer svojoj djeci.

A imati tu privilegiju da posmatram kako se pred mojim očima životi žena mijenjaju na bolje, daleko prevazilazi sve izazove sopstvenog posla.

ZAPOSLIOSI: Možete li nam napraviti neku paralelu između NVO sektora i privatnog biznisa?

TIJANA: Zapravo između NVO i privatnog biznisa ima jako puno sličnosti.

I jedni i drugi moraju pronaći finansijska sredstva da bi opstali. I jedni i drugi zapošljavaju radnike i delegiraju poslove.

I u jednima i u drugima međuljudski odnosi mogu biti dobri. I u jednima i u drugima radnici, sve dok tu rade, pristaju na uslove koji su im ponuđeni (i način na koji su tretirani, bilo loše, bilo dobro).

I u jednima i u drugima se radi sve više.

I, iako bismo grubo mogli reći da privatni biznis teži zadovoljenju ciljeva njegovog vlasnika, a NVO teži unapređenju zajednice, zapravo i privatni biznis ne bi opstao da ne zadovoljava potrebe ili da ne rješava probleme ciljnog tržišta. Samo se zapitajmo zašto koristimo neki proizvod ili uslugu i biće nam jasno da je to zato što nam na neki način doprinosi.

Uz to, i taj biznis plaća plate svojim zaposlenima (zar to ne rješava nekoliko problema?), a mnogi već u svojoj poslovnoj politici imaju i društveno odgovorno poslovanje.

Ja iskreno vjerujem da živimo u holističkom svijetu, i, čak i da vlasnik privatnog biznisa ni jedan dinar svog profita ne potroši na unapređenje zajednice, ne može da joj ne doprinese. Jer, kupovinom auta, plaćanjem hotela, ručkom u restoranu doprinosi razvoju tih privrednih grana, koje plaćaju plate svojim radnicima i vrtiće i škole njihovoj djeci, koja će opet izrasti u ljude koji će na svoj način doprinositi zajednici.

ZAPOSLIOSLI: Imate You tube kanal preko koga savjetujete i podstičete članove društvene zajednice. Kako ste došli na ideju da svoj posao obavljate i na ovaj način?

TIJANA: Youtube kanal je moj način da podstaknem pojedince da porazmisle o svom životu, načinu na koji tretiraju sebe i o životu kakav vode, te da porazmisle o tome da li zaslužuju bolje i kako to bolje mogu i ostvariti.

Youtube kanal sam kreirala prije nekoliko godina. Odluka je bila prilično impulsivna i inspirisana frustracijom zbog toga što sam sretala mnogo nezadovoljnih, zaglavljenih ljudi, ali istovremeno pasivnih da svoj život mijenjaju, i željom da znanje i iskustvo koje sam ja stekla podijelim sa drugima u nadi da će nekome pomoći. I to radim i dalje.

Naposlijetku se ispostavilo da mi to pomaže i u poslu, jer me zahvaljujući youtube kanalu klijenti nađu, upoznaju i angažuju.

ZAPOSLIOSI: Vjerujemo da su pored raznovrsnih radnih angažmana brojni Vaši hobiji i interesovanja. Možete li nam reći na koji način ispunjavate svoje slobodno vrijeme?

TIJANA: Trenutno sam zaljubljena u argentinski tango. Noći provodim u plesu sa dragim ljudima. I često putujem na tango festivale.

To vam je jedan potpuno drugačiji svijet. Na Milongi (tango plesno veče), mi uplovimo u neko drugo doba, gdje su sve žene bile dame, a muškarci džentlmeni. To su večeri elegantnih haljina i odijela prožeta muzikom, plesom i zagrljajem.

ZAPOSLIOSI: Recite nam koliko su javne površine, objekti i institucije pristupačne za osobe sa invaliditetom u Republici Srpskoj i Srbiji?

TIJANA: Dosta toga je urađeno po tom pitanju i mnoge javne površine i institucije su pristupačne, a vjerujem da će pokret OSI izdejstvovati prilagođavanje i onih koje su do sad preskočene.

ZAPOSLIOSI: Da li ste zadovoljni položajem osoba sa invaliditetom u Vašoj zemlji odnosno u regionu kada je zapošljavanje u pitanju?

TIJANA: Iskreno mislim da, tek kad prestanemo postavljati ova pitanja, to će značiti da su suvišna i da stvari funkcionišu kako bi trebale. No, još je dalek put pred nama.

Ne smijemo zaboraviti ni našu odgovornost u svemu tome. Ne smijemo čekati da nam neko drugi posloži sve kockice da bismo mi samo ušetali na posao. Mi smo ti koji moramo raditi na sebi, svojim vještinama i znanju i svojoj snalažljivosti da se zaposlimo.

Zapravo, nisam srela ni jednu OSI, koja je istinski željela posao, nadograđivala svoje kompetencije, vjerovala da će naći način, a da ga nije uspjela pronaći.

ZAPOSLIOSI: Šta bi ste poručili mladim osobama sa invaliditetom koji traže posao?

TIJANA: Ne slušajte nikoga ko vam kaže da nešto ne možete. Ne poznaje vas dovoljno. Možete ostvariti sve što čvrsto odlučite i na tome vrijedno radite.
Nemojte se oslanjati na znanje koje ste stekli u formalnom obrazovanju, jer nije dovoljno. Ali svo znanje koje vam treba se nalazi na “klik” od vas, na Internetu.
Unapređujte svoje vještine volontiranjem u organizacijama jer će vam to dati i vještine i samopouzdanje.
Zaboravite na slanje biografija mejlom, izađite i kucajte od vrata do vrata. Daleko su veće šanse da vas zaposli neko ko je s vama porazgovarao i ko već ima dokaz da ste stvarno odlučni da radite, kad ste imali hrabrosti pokucati.
Ili pronađite jednu od milion prilika za rad od kuće preko freelancer sajtova.
I ne plašite se potražiti podršku stručnjaka, koji vam u tome mogu pomoći.

Prilozi

img_3243 (1).jpg

Portal nudi informacije koje su od značaja za zapošljavanje osoba sa različitim vrstama invaliditeta. Kao organizacija, koja se primarno bavi osobama oštećenog vida, nismo željeli da portal bude posvećen samo gore pomenutima, već svim osobama sa invaliditetom u Crnoj Gori.

Prijatelji portala